Ciljevi radionice:
- Upoznati učenike s pojmom fair playa i njegovom važnosti u sportskim aktivnostima.
- Razvijati sposobnost prepoznavanja nasilnih i nesportskih ponašanja te njihova razlikovanja od slučajnih kontakata i neslaganja tijekom igre.
- Poticati empatiju, međusobno poštovanje, suradnju i uključivanje svih sudionika.
- Osnažiti učenike za sigurno reagiranje na nasilje i traženje pomoći odraslih osoba.
- Poticati osobnu odgovornost za stvaranje sigurnog i poticajnog sportskog okruženja.
Očekivani ishodi radionice:
Nakon sudjelovanja u radionici učenici će moći:
- Svojim riječima objasniti što je fair play i navesti najmanje dva primjera ponašanja u skladu s njim.
- Na primjerima sportskih situacija prepoznati vrijeđanje, namjerno ozljeđivanje i isključivanje te ih razlikovati od slučajnog sudara ili neslaganja.
- Opisati kako se može osjećati dijete koje doživljava nasilje ili isključivanje u sportu.
- Predložiti barem jedan siguran način reagiranja na nasilje, uključujući pružanje podrške i traženje pomoći trenera ili druge odrasle osobe.
- Sudjelovati u oblikovanju zajedničkog fair play dogovora.
- Navesti jedan vlastiti postupak kojim će pridonijeti poštenoj igri i uključivanju drugih.
Trajanje: 60 minuta
Voditeljice: Nina Galić, socijalna pedagoginja i Mia Vujnović, psihologinja
Potrebni materijali: mekana lopta, papiri, flomasteri, kartice situacija
Pregled aktivnosti:
|
AKTIVNOST |
TRAJANJE |
|
1. Upoznajmo našu ekipu |
10 min |
|
2. Izazov zajedničke igre |
8 min |
|
3. Što je fair play? |
7 min |
|
4. Sportski detektivi-kartice situacija |
18 min |
|
5. Naš fair play dogovor |
12 min |
|
6. Završni krug |
5 min |
|
UKUPNO |
60 min |
1. Upoznajmo našu ekipu - 10 minuta
Voditeljice se kratko predstave i objasne:
„Danas ćemo istražiti kako sport može biti zabavan i siguran za sve. Igrat ćemo se, razgovarati o situacijama koje se mogu dogoditi na treningu ili utakmici i smisliti kako možemo pomoći jedni drugima.”
Dogovor pravila - slušamo jedni druge, govorimo bez vrijeđanja i svatko ima pravo preskočiti odgovor.
Djeca sjede ili stoje u krugu. Dodaju mekanu loptu, a dijete koje je drži kaže:
- kako se zove
- koliko ima godina
- koji mu je najdraži sport ili igra.
Dijete koje nema omiljeni sport može navesti aktivnost koju voli ili bi htjelo isprobati.
Ako ima više od 15 djece – upoznavanje skratiti kako bi se ostale aktivnosti mogle obraditi
2. Izazov zajedničke igre - 8 minuta
Zadatak: Kao skupina prenijeti mekanu loptu tako da dotakne ruke svakog djeteta i vrati se početnoj osobi.
U prvom pokušaju dajte samo osnovne upute:
„Lopta treba doći do svakoga i vratiti se na početak. Ne smije se bacati jako niti prema licu. Ako padne, podignemo je i nastavimo.”
Nakon pokušaja pitajte:
- Je li svatko bio uključen?
- Što nam je pomoglo, a što otežalo zadatak?
- Što možemo promijeniti da svima bude lakše?
Djeca zatim dogovore način dodavanja i ponove zadatak. Mogu odabrati redoslijed, dodavanje iz blizine ili kotrljanje lopte. Cilj je da zajedno uspiju, bez uspoređivanja brzine pojedine djece.
U kratkom osvrtu pitati:
„Je li nam bilo dovoljno samo znati zadatak ili smo trebali i surađivati? Kako smo pokazali poštovanje prema onome kome je bilo teže?”
3. Što je fair play? - 7 minuta
Na veliki papir na kojem je napisano FAIR PLAY i pitati:
„Kada kažemo da netko igra pošteno, što ta osoba radi?”
Odgovori se zapisuju, a po potrebi potaknuti primjerima:
- pridržava se pravila
- priznaje pogrešku
- poštuje suigrače, protivnike i suca
- uključuje druge
- pomaže nekome tko je pao
- prihvaća poraz bez vrijeđanja.
Zajedno oblikujemo jednostavnu definiciju:
„Fair play znači igrati pošteno, poštovati druge i brinuti da igra bude sigurna za sve.”
Pitanje:
„Zašto nam je to važno? Bismo li se željeli vratiti na trening na kojem nas drugi stalno vrijeđaju ili izostavljaju?”
Povezati odgovore s osjećajem sigurnosti, pripadanja i uživanja u sportu.
Dodati važnu razliku: nije svaki sudar ili neslaganje nasilje, ali namjerno udaranje, vrijeđanje, prijetnje i ponižavanje nisu prihvatljiv dio sporta. Ljutnja nakon poraza je dopuštena; ozljeđivanje drugih nije.
4. Sportski detektivi – kartice situacija - 18 minuta
Djeca rade u manjim skupinama. Svaka skupina dobiva dvije kartice. Za mlađu djecu čitati situacije naglas.
Za svaku karticu djeca trebaju:
- Odlučiti kamo bi je smjestila. – fair play, nije fair play
- Objasniti kako se uključena djeca mogu osjećati.
- Predložiti što bi netko mogao reći ili učiniti.
Dajte oko pet minuta za dogovor, a zatim svaka skupina ukratko predstavlja jednu karticu. Preostale koristite prema raspoloživom vremenu.
|
Kartica |
Situacija |
Usmjerenje razgovora |
|
1. Lopta je bila vani |
Nitko nije vidio da je lopta izašla izvan terena. Lea to primijeti i prizna, iako njezina ekipa zbog toga gubi loptu. |
Poštenje i kada nam ne ide u korist. |
|
2. „Ti si kriv!” |
Nakon poraza nekoliko djece govori jednom suigraču: „Ti si kriv! Nesposoban si!” |
Razočaranje ne opravdava vrijeđanje. Kako razgovarati o pogrešci? |
|
3. Novi član ekipe |
Novo dijete još ne poznaje sva pravila. Suigrač mu ih objasni i pozove ga da se uključi. |
Podrška i uključivanje. |
|
4. Namjerno guranje |
Igrač se naljuti jer mu je protivnik uzeo loptu pa ga namjerno snažno gurne. |
Fizičko nasilje; zaustavljanje igre i pomoć odrasle osobe. |
|
5. „Njoj nemoj dodavati” |
Nekoliko djece dogovori da jednoj djevojčici neće dodavati loptu jer „nije dovoljno dobra”. |
Namjerno isključivanje i mogućnosti uključivanja. |
|
6. Sudar na terenu |
Dvoje djece sudari se dok trče za loptom. Jedno padne, a drugo stane, provjeri je li dobro i pozove trenera. |
Slučajan sudar i odgovorna reakcija. |
|
7. Smijeh nakon pogreške |
Dijete promaši gol. Drugi mu se rugaju, a netko kaže: „Ma samo se šalimo.” |
Kako razlikovati zajedničku šalu od ponižavanja? |
|
8. Poruka poslije utakmice |
U grupnom razgovoru djeca objave fotografiju suigrača uz uvredljive komentare zbog njegova promašaja. |
Nasilje povezano sa sportom može se nastaviti i izvan terena. |
Nakon predstavljanja uvježbavamo jednu kratku reakciju na odabranu situaciju. Djeca mogu predložiti i izgovoriti:
- „Nemoj ga vrijeđati.”
- „Dodajmo i njoj.”
- „Jesi li dobro?”
- „Idemo po trenera.”
Neka vježbaju pomaganje i zauzimanje za druge, bez glumljenja udaranja ili ponavljanja uvreda.
Zaključujemo:
„Ako je sigurno, možemo reći da ponašanje nije u redu i podržati dijete kojem je teško. Ako netko udara, prijeti ili se ne osjećamo sigurno, udaljimo se i potražimo trenera ili drugu odraslu osobu. Tražiti pomoć znači brinuti o sigurnosti.”
5. Naš fair play dogovor - 12 minuta
„Sada ćemo napraviti dogovor naše ekipe. Što ćemo raditi da se svatko osjeća sigurno i uključeno?”
Svaka skupina predlaže dvije konkretne poruke. Potaknite ih da općenite izjave pretvore u vidljivo ponašanje. Primjerice, umjesto „Bit ćemo dobri”, napišu „Nakon pogreške ohrabrit ćemo suigrača.”
Zajedno odaberemo pet ili šest pravila i napišemo ih na plakat „Naš fair play dogovor”.
Mogući dogovor:
- Igramo prema pravilima i priznajemo pogreške.
- Govorimo jedni drugima s poštovanjem.
- Dajemo svakome priliku da sudjeluje.
- Kada smo ljuti, zastanemo i smirimo se.
- Kada se netko ozlijedi, zaustavimo igru i pozovemo pomoć.
- Kada vidimo nasilje, potražimo pomoć i podržimo dijete kojem je teško.
Svako dijete može dodati ime, simbol ili mali crtež kao znak prihvaćanja dogovora. Plakat može ostati u prostoru treninga.
6. Završni krug - 5 minuta
Ponovno dodajte loptu. Svako dijete dovršava jednu od rečenica:
„Na sljedećem treningu pokazat ću fair play tako da…”
ili
„Ako vidim da nekoga vrijeđaju ili isključuju, mogu…”
Na kraju voditeljice povežu njihove odgovore:
„Svi volimo pobijediti, ali i kada pobijedimo i kada izgubimo možemo pokazati poštovanje. Fair play stvaramo svojim postupcima onda kada uključimo druge, priznamo pogrešku i pomognemo nekome kome je teško.”
